Logo 3K Sport, Trik Sport Logo 3K Sport, Trik Sport Logo 3K Sport, Trik Sport

 
Daljinsko plavanje na Klopinskem jezeru - vabilo natisni
 16 bralcem je to všeč. 

Daljinska sekcija nas tudi letos prisrčno vabi, naj se 6.6.2015, v čim večjem številu udeležimo tekme v daljinskem plavanju na Klopinjskem jezeru (dobrih 20 km od Jezerskega). Lani smo bili na tej tekmi najštevilčnejši in upamo, da nas bo tudi letos največ. Tekma na 4,5 km šteje za A CUP (druga od osmih v sezoni 2015). Možno se je prijaviti tudi na 1,5 km in 3 km. Plava se v neoprenih.

Igor toplo priporoča vsem triatloncem, da se tekme na poljubni razdalji udeležite. Da pa omenjeni dan ne boste ostali brez rednega treninga, se po tekmi večina triatloncev v Ljubljano odpelje s kolesom.

Link za prijave: http://www.open-water.at/veranstaltungsorte/

Za več informacij v zvezi plavanja vprašajte Bojana: 031 338 800, glede kolesarjenja vam bo svetoval Igor.

S tem vabilom, pa vas želimo opozoriti še na nekaj, zato v nadaljevanju povzemamo Josipov zapis na spletni strani http://www.kdpdonat.info/ . Vzemite si čas in preberite..

Josip Aralica i njegova razmišljanja

zadarska plivaka liga-slika_240

Trebala je to biti fešta, proslava završnice sezone, ali zadnje, osmo kolo, zadarske plivačke lige za mene se pretvorilo u nešto sasvim drugo.

Iako je prognoza bila loša i već smo svi mislili da se liga neće niti održati, svanuo je lijep dan bez vjetra. Idealno vrijeme za trku. - Pa sad, kad smo tu idemo se trkati - rekoh sebi. Osjećao sam se odlično i bio sam spreman za nadmetanje.

Nakon priprema i laganog zagrijavanja, označen je start i trka je krenula. Nalazio sam se u skupini od nekoliko plivača odmah iza vodećega i nije bilo nikakvih znakova za ono što će uskoro uslijediti. No, neposredno prije okreta, nakon približno 700 metara, kratko sam ostao bez daha i u tom trenutku kao da sam ostao bez goriva. Sve se počelo gasiti. Usporio sam, pustio grupu, a onda ubrzo zaplivao prsno. Tako sam plivao do okreta. Okrenuo se i mislio nastaviti dalje, krenuo, no nije išlo. Odlučim izaći van. Svatko tko je ikada sudjelovao na bilo kakvom natjecanju toga ili nekog sličnog tipa, zna kako je, onako vruće glave i adrenalinskog naboja, tu odluku jako teško donijeti. No ovaj put bila je to ispravna odluka.

Lagano sam doplivao do izlaza, izašao van, skinuo kapicu, legao na leđa i zamolio da mi podignu i tako pridrže noge u nadi da će mi krv doći do mozga, te da ću se osjećati bolje. No, bolje nije bilo. Slijedeće čega se sjećam bilo je da sam došao k sebi na boku, tražio da mi se donese šećera, misleći da se radi o hipoglikemiji. Na trenutak sam bio bolje. Stigla je i hitna, no ja sam ubrzo ponovo počeo tonuti i vrag je odnio šalu (iako šale nije bilo ni do tada).

Ubacuju me u hitnu, pitaju: - Je l' Vas boli u prsima? – Ne – odgovaram, ali predlažem da mi svejedno snime EKG. Gledam mladu doktoricu, a ona tehničaru govori: - VT, i meni pada mrak na oči. Moja se borba i dalje nastavila, i vjerujte, svašta mi je prolazilo kroz glavu, ali tih detalja bih vas rado poštedio.

Pitate se što je VT? E to je druga priča. VT je skraćenica od ventrikularna tahikardija i označava stanje u kojem srčani mišić radi ubrzanim ritmom. Tri uzastopna otkucaja frekvencije 100 otkucaja u minuti već se smatra tahikardijom. U mom slučaju bilo je to, kako doktori kažu, 300 otkucaja u minuti i nije ih bilo tri, pa je i laiku jasno da pri toj frekvenciji srce teško može ispumpati krv. To dovodi do pada krvnog tlaka i životno ugrožava onoga koji takvo što doživi. VT je jedan od najčešćih razloga iznenadne smrti na sportskim terenima. Sigurno ste čuli za nogometaše ili košarkaše koji su doživjeli takve incidente. Negdje sam pročitao da neki čak smatraju da su oni skloniji poremećaju srčanog ritma, no smatram da se radi samo o dojmu, zbog činjenice da su ti sportovi masovniji te da su izloženi većoj medijskoj pažnji. U općoj populaciji broj osoba s VT-om kreće se od 0,5 do 1 na 100.000, no nisu sve VT tako ekstremne kao što je bio moj slučaj.  One mogu biti iznenadne ili ne, trajati do 30 sekundi ili duže. Mogu uzrokovati gubitak svijesti ili ne, mogu po svojoj naravi biti jednolične ili raznovrsne i tu priča ne prestaje.

No pitanje koje vam prvo prođe kroz glavu, i koje se i vi sigurno sada pitate čitajući ove retke, je: - Kako je to moguće?

Nisam nikada imamo nikakvih srčanih tegoba, tlak mi je uredan, u obitelji nemam nikoga sa sličnim srčanim tegobama, nikad zapravo nisam bio ozbiljnije bolestan, odlično fizički pripremljen, u redovitoj kontroli kardiologa i nikada nikakvog znaka na ultrazvuku srca ili EKG-u. I istina, moguće je. Sve ovo gore nije nikakvo jamstvo da se takvo što neće dogoditi.

Najčešće, u ovakvim slučajevima, VT nastaje bez organske promjene u samome srčanome mišiću, a ako i postoji kakva promjena, ultrazvukom srca će se teško otkriti ukoliko nije dovoljno velika. Na EKG-u, u mirovanju, a i pri opterećenju, ova ozbiljna aritmija također može proći nezabilježeno.  Nije rijetkost da ljudi prehodaju upalu srčanog mišića, misleći da se radi o virozi ili sličnom, jer simptomi mogu biti vrlo nalik na simptome blažeg oblika gripe ili neke slične viroze. Na mjestu upale tada može nastati promjena strukture srčanog mišića koji sutra, između ostaloga, može biti potencijalni okidač VT-a.

Naravno, znajući to, vrtite film unatrag i pokušavate se sjetiti kada ste zadnji puta bili bolesni i u nevjerici vrtite glavom. - Ma ne, to ne može biti to - uvjeravate se.

Ima li to kakve veze s fizičkim naporom? Da li sam pretjerao? Pitanja su koja sebi postavljate. 
Izgleda da ima i da jesam. Pregledao sam malo literaturu tražeći primjere iz sportova koji zahtijevaju iznimnu izdržljivost i, vjerovali ili ne, neki od najboljih svjetskih atleta koji su bili višestruki prvaci u Ironman-u ili triatlonu, a koji su imali sreću da izvuku živu glavu i da im postave dijagnozu, završili su svoju natjecateljsku karijeru zbog VT-a. Nisam našao slučajeve iz daljinskog plivanja, ali mislim da mogu povući istu analogiju kao i slučaju nogometa i košarke.

Ono što mi se čini, čitajući te slučajeve, je da je zapravo veliki sretnik onaj koji na vrijeme prepozna simptome i ode liječniku. Nije to lako, mi svi mislimo da smo neuništivi, da možemo sve. Nema odustajanja, najčešći je moto. Nije neuobičajeno da natjecatelji na takvim iznimno zahtjevnim natjecanjima poput Ironman-a, padaju, gube svijest, ali nastavljaju dalje tjerajući svoje tijelo preko granice izdržljivosti. Čovjek je jedini živi stvor na kugli zemaljskoj koji to može. Jedna ljudska osobina koja to omogućava je sposobnost čovjeka da se znoji, odnosno da održava svoju tjelesnu temperaturu pri dugotrajnom naporu, a druga je luda glava.

Dodatan problem toj ludoj glavi da prepozna simptome je činjenica da simptomi ne moraju biti uvijek tako dramatični kao u mom slučaju, često je to samo osjećaj nedostatka daha, privremene slabosti, nedostatka snage, vrtoglavice, kratkotrajnog gubitka svijesti što se pripisuje iscrpljenosti i VT ostaje neprepoznata. Ima primjera kako su ljudi doživljavali višestruke napade VT-a za vrijeme takvih dugotrajnih utrka i uspijevali završiti utrke. Našao sam primjer Georga Welcha koji je bio jedan od najtrofejnijih triatlonaca, a koji je 1999. na triatlonskoj (Ironman) utrci doživio višestruke napade VT-a. Prvi put je osjetio da nešto nije uredu na 3. kilometru plivanja, misleći da ima napad astme, jer je ostao bez daha i osjetio slabost i vrtoglavicu. Za razliku od mene, nastavio je utrku te je doživio još desetak sličnih napadaja za vrijeme vožnje bicikle i još tri za vrijeme trčanja. Čovjek je utrku završio na 11. mjestu. Netko drugi, vjerojatno bi završio na nekom drugom mjestu. Ubrzo nakon toga, na slijedećoj utrci završio je u bolnici gdje mu je dijagnosticirana VT. Zato je jako bitno da ta ista luda glava shvati da, koliko god ljudsko tijelo bilo savršen stroj, ono ima svoje granice.

Za oni koje ipak prepoznaju simptome ili pak one koji imaju sreće da to prežive, to znači prije svega brojne pretrage od ergometrije, ultrazvuka, koronarografije, elektrofiziološke studije srca, magnetne rezonance te eventualne biopsije srca da bi se utvrdio uzrok. No suvremena medicina ima i rješenja, ali prije toga luda glava mora prihvatiti činjenicu da je iz punog zdravlja i izvrsne tjelesne pripremljenosti završila u bolničkom krevetu s ozbiljnom dijagnozom, koja za sportaša u pravilu znači kraj natjecateljske karijere. To naravno nije lako i ima primjera sportaša koji su odbili to prihvatiti. Jedan takav primjer koji sam našao je Emma Carney kojoj je ugrađen defibrilator i koja se još uvijek natječe.

Defibrilator je, inače, maleni uređaj veličine 3 cm u promjeru i oko pola cm debljine, koji se ugrađuje ispod lijeve ključne kosti, a koji je sa srcem povezan elektrodom koja se postavlja na srce. Uređaj detektira promjene ritma rada srca te ukoliko osjeti da srce prelazi u VT šalje brzi signal da prevesla VT preko srca i vrati srce u normalan ritam. Ukoliko to ne uspije, uređaj odašilje impuls poput defibrilatora koji srce vraća u normalan ritam. U slučaju da je srčani mišić zdrav i nema nikakvih organskih promjena na njemu, liječenje se može obaviti tako da se kateterom uđe u srce te se u srcu locirana lezija deaktivira radiofrekventnom ablacijom tj. kontroliranim zagrijavanjem problematičnog mjesta u srčanom mišiću. U tim slučajevima je prognoza odlična i u 90% smatra se da se postiže izlječenje.

Dobra vijest je da je ovakav oblik VT-a, koji sam ja doživio, vrlo rijedak i da su sva ona preskakanja, lupanja srca ili slične neugodne senzacije, koje je većina nas doživjela barem jednom u životu i kojih se vjerojatno prisjećate dok čitate ove retke, najvjerojatnije bezazlena. No ipak, neka ovaj moj slučaj posluži za primjer da ta glava, koja nas tjera naprijed do granica izdržljivosti i dalje, shvati da se to ne događa nekome drugome.

Zato pamet u glavu i ako prepoznate ovakve simptome, nemojte to zanemariti, otiđite na vrijeme doktoru, jer to vam može spasiti glavu.

IMG_9574

Ažurirano (Srijeda, 01 Listopad 2014 22:02)

 

Dodaj tvoj komentar

Ime:
Spletna stran:
Naslov:
Komentar: